Heroj u ratu, žrtva u miru, general Mehmed Alagić umro je 7. marta 2003. godine u Sanskom Mostu. Tokom agresije na Repbuliku Bosnu i Hercegovinu, bio je komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH.
Izveo je veličanstvene akcije oslobađanja srednje Bosne i Krajine, posebno rodnog Sanskog Mosta. Ono po čemu će najviše i zasigurno kroz historiju ostati upamćen general Alagić jeste oslobađanje najvišeg vrha Vlašića, tačnije radio-relejnog čvorišta na Paljeniku, visokog 1.933 metra. Operacija je uspješno izvedena 23. marta 1995.godine za koju su mnogi generali evropskih armija govorili da je neosvojiva. Sam Radovan Karadžić je kazao kako je Vlašić ‘kapa RS-a’, na što je Alagić odgovorio: ‘Ako je Vlašić krov RS-a, onda ćemo mi taj krov skinuti’.
Tako je i uradio. Veličanstvenom pobjedom, u vrijeme visokih minusa i velikog snijega, na vrhu Vlašića su se zavijorili Ljiljani.
Alagić je rođen 8. jula 1947. godine u selu Fajtovci u Sanskom Mostu. Na dužnosti 3. Korpusa ARBiH ostaje kratko, jer je na njegovu inicijativu formiran Sedmi korpus ARBiH, gdje kasnije biva unaprijeđen u čin generala Armije Republike Bosne i Hercegovine.
Zaokruživanje Sedmog korpusa kao cjeline Alagić je izveo brzo i energično. Alagić se vodio logikom: sve za odbranu. Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, gotovo da nije bilo vojnosposobnog čovjeka koji nije bio mobilisan. Svaki čovjek, po Alagiću, ima svoje mjesto u odbrani zemlje.
Sedmi korpus je ubrzo dobio naziv ‘krajiški’, iako u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali, ali ono što je dominiralo jeste ogromna želja Mehmeda Alagića i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.
Svoje Krajišnike i ostale Bošnjake pozivam da dođu u Bosnu, u Sedmi korpus, uzmu pušku u ruke i uključe se u borbu. Jer, kako ja to često kažem: Voz za Bosansku krajinu je krenuo. Požurite dok još imate mjesta, neće valjati ako nestane karata! – bile su poruke kojih sa i danas njegovi borci sjećaju.
Sva ta organizacija, vjera u Boga su na kraju pomogle realizaciju jedne od najvažnijih akcija Armije RBiH, oslobođenje planine Vlašić.
General Alagić komandovao i jedinicima Armije RBiH, uz još jednu krajišku legendu generala Atifa Dudakovića, koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Banja Luke.
On je vodio borbe kako sa srpskim agresorom, tako i sa HVO-om, međutim svaki napad je junački odbio. Kada je u pitanju srednja Bosna, Alagić je oslobađao selo po selo krećući se prema Sanskom Mostu, gdje skupa sa korpusom koji je bio pod zapovjedništvom Dudakovića ulazi u Sanki Most u noći 9. oktobra 1995. godine.
Poslije rata je obnašao funkciju načelnika općine Sanski Most, koji je bio utočište za mnoge Bošnjake koji su bili protjerani sa svojih ognjišta u okolici općine, a posebice onima iz RS-a.
U julu 1999. godine tadašnji visoki predstavnik Carlos Westendrop ga je smijenio sa mjesta načelnika. Tada je Alagić u javnosti kazao kako nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić.
Alagić je vjerovatno jedan od generala kome je učinjena najveća nepravda, koja ga je kasnije i ‘ubila’. Naime, u augustu 2001. godine uhapšen je i doveden u Sarajevo gdje je deportovan u Haag zbog navodnih ratnih zločina u srednjoj Bosni.
Ono što je ‘pokosilo’ generala Alagića bilo je to što je uhapšen kao agresor, ubica, sa čarapom na glavi i lisicama na rukama. Legendarni general je tada rekao:
Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.
Ubrzo nakon toga je pušten iz Haaga da se brani sa slobode. U to vrijeme glavna haška tužiteljica bila je Carla del Ponte, kojoj je pri izlasku kazao kako ga više nikada neće vidjeti. Tako je i bilo. Dvije godine kasnije, na današnji dan, hrabro srce generala Alagića je prestalo kucati.
General Alagić nije umro od srca, nego od nepravde – bile su riječi rahmetli Alije Izetbegovića.
Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima, gdje je prisustvovalo oko 20 000 ljudi koji su došli iz čitave BiH kako bi ispatili generala na bolji svijet. Ovo je bila jedina bitka koju hrabro srce Mehmeda Alagića nije izdržalo. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
(Mehmed Sultanović/Hayat.ba)
