Povodom nastupajućeg mubarek mjeseca ramazana obavili smo intervju sa glavnim imamom Medžlisa islamske zajednice Novi Travnik, Salihom ef. Zukić.
Obzirom da ste rođeni ovdje u Novom Travniku, te godinama unazad obavljate imamsku funkciju u džematu Grad jeste li zadovoljni sa situacijom u pogledu aktivnosti džematlija?
Uzimajući u obzir da je Novi Travnik grad koji je izgrađen u tvrdi komunistički vakat kada se tadašnja vlast nije obazirala na vjerske potrebe ljudi, pa tako da nije bilo ni džamije ni crkve u gradu, evo ipak za kratak period otkad smo mi počeli praviti džamiju, pa do danas, puno toga se uradilo i postiglo. Svakako uvijek treba težiti višem i ići više. Naš grad je napravljen uz firmu Bratstvo, i prozvali su ga “Grad mladosti”, a u našoj islamskoj tradiciji od poslanika s.a.v.s, kada je činio hidžru prvo što je uradio u Medini napravio je džamiju. Ima jedan hadis koji govori da nekome teku dobra djela i kada umre, jedan od takvih je onaj koji napravi neko javno dobro, i uvakufi dobro. Vodeći se tim hadisom, naši su prvaci pravili džamije, tako je Isa-beg Ishaković napravio prvu džamiju i oko nje se razvilo Sarajevo, Ferhat-paša u Banjaluci Ferhadiju, Mehmed-beg Karađoz u Mostaru džamiju, mekteb, medresu, biblioteku… Kod nas se naš grad razvijao oko firme Bratstvo tako da smo mi gradnjom džamije doživjeli kao da Novom Travniku udahnjujemo novu mladost. To se pokazalo na samom gradu, čak i od komšija koji nisu muslimani dobijamo pozitivne reakcije, riječi da je upravo gradu ovaj objekat i ovo sve oko objekta donijelo jednu novu ljepotu. Spomenuću podatak, mi smo našu džamiju otvorili 2015. godine, do danas je to kratak period, ali smo od naših ljudi i naše djece dobili pet hafiza, mekteb je masovan, tako da možemo zaključiti da je stanje dobro, ali svakako uvijek treba težiti boljem.
Pandemija koronavirusa i svo ovo stanje zasigurno ostavlja psihološki trag kod vjernika. Zanima nas da li vi kao imam ovdje primjećujete neki strah kod vjernika, da li su oni opterećeni time? Jesu li mediji utjecali da se stvori taj prevelik pritisak na građanstvo, obične ljude?
Vidi se svakako, veliki je utjecaj medija, mada je neću reći da je ta uloga negativna. Sigurno da ljudi i novinari koji prave priče nemaju loše namjere. Gledajući i prateći te vijesti i informacije, neki to shvate ozbiljno i slušaju preporuke, ali ima i onih kojima je svejedno i koji vjeruju u neke teorije zavjere. Sigurno da se osjeti.
Kakva je situacija u Novom Travniku kada je stopa smrtnosti u pitanju? Svjedoci smo evo da su u npr. u Sarajevo pogrebna preduzeća pretrpana.
Imali smo povećanje broja dženaza prošlu godinu u odnosu na pretprošlu i ranije godine. Nije to nešto drastično ali je bilo. Kada o tome govorimo, evo recimo mi koristimo gasulhanu u Travniku i kada idemo pripremiti mejta vidiš da uvijek ima više tijela nego nekada ranije.
Jeste li zadovoljni kako se vjernici pridržavaju restriktivnih mjera, u džamiji, ali i mimo džamije?
Pazite, vjernici su vezani za džamiju. Oni su se odrekli onog što je njihova najveća želja. Namazi su reducirani, mnogo starijih ne dolaze. Da kažemo da ulažu žrtvu, jer odustaju i odstupaju od nečeg što im je vrijedno da bi ispoštovali mjere. Ljudi poštuju mjere, drži se distanca, nosaju maske. Ima pojedinaca, ali generalno se mjere poštuju. Uostalom, evo mi hvala Bogu nismo zapamtili da se neko zarazio iz džamije, ili da je iz džamije “izašao” neki klaster.
Evo slijedi nam ramazan, u kakvom stanju Novi Travnik dočekuje mubarek mjesec ove godine?
Mi smo evo prije tri dana dobili instrukcije. Naša je obaveza i odgovornost da čuvamo i poštujemo mjere onih koji mjere donose. Prije tri dana smo dobili nove mjere od Vlade našeg kantona. Pomjerili su policijski sat od 21 sat i sada čekamo šta će donijeti Krizni štab. Ukoliko se nešto u narednom periodu ne promijeni, nećemo imati džemat na teravijama i sabah namazu. Nama je žao, ali to su mjere koje se moraju poštovati i nećemo ulaziti u to je li ili nije opravdano. Na prvom mjestu nam je zdravlje naših vjernika i nas.
Za kraj, ramazanska poruka
Nažalost, vrijeme u kojem nam dolazi ovogodišnji ramazan nije nimalo lijepo. Mnogo onog nažalost što je zlo uzima primat, ljudi su zbunjeni. Baca se sjena i na ljekare, ljude koji nas vode, pa čak i na Islamsku zajednicu. Naši ljudi su zbunjeni, i ovo je jedan jako težak period u kom nam dolazi ramazan. S druge strane, to može biti prilika. Muhammed, a.s. je najavio da će dolaziti vrijeme smutnje, kada će se nejasne stvari smjenjivati i dolaziti jedna za drugom kako u jednom hadisu kaže “poput pramenova mrkle noći“. Ali nam je dao savjet i izlaz kako se ponašati u tim situacijama. Rekao je ostavljam i preporučivam vam svoju knjigu, svoj sunnet i čuvajte se džemata, tj. zajednice. U tom smislu ja ramazan vidim kao priliku jer ovo je mjesec ibadeta. Ljudi se okreću namazu i učenju Kur’ana. Tu je jedan od najvećih ibadeta – post. Prilika da čovjek popravi svoj odnos prema Allahu, dž.š.
Jako je važno da kada imaš neku tegobu imaš i nekog da mu taj teret ispričaš. Ramazan je mjesec dove i Kur’ana, prilika da svaki pojedinac taj svoj teret iznese pred svojim Gospodarom. Da popravi odnos sa Allahom, dž.š.. Prilika je ovo da se oslonimo jedni na druge, da se okrenemo jedni drugima. Treba razmisliti i razmišljati o životu i vrednovati život. Ispred nas je mjesec dana vremena koje je jako vrijedno, u kojem je noć koja je vrijednija od hiljadu mjeseci. Allah, dž.š. je dao da je to prilika koju treba iskoristiti i cijeniti. Zato kažem – vrednovati život, razmisliti koliko naš život vrijedi nama, koliko vrijedi onima oko nas, našoj djeci, a koliko drugima. Koliko njihov život vrijedi za nas. Tako se treba i ponašati. U ovom crnilu i periodu smutnje trebamo pokazati sebi i drugima najbolju verziju sebe i biti jedna svjetiljka koja će bar malo obasjati oko sebe, dati tračak neke nade. Volio bih da nam ramazanski dani budu upravo to.
(Nove-info)