U subotu 11.09. 2021. godine u sali općine Novi Travnik održana je promocija dvije knjige mladog Novotravničanina Semira Krnjića.
Promotori su bili:
Nezim ef. Halilović Muderris
Prof. Đenana Bajraktarević
Prof. Enisa Grabus
Autor knjiga Semir Krnjić
Semir Krnjić rođen je 31.1.1997. godine u Travniku. Osnovnu školu završio je u OŠ “Mehmedalija Mak Dizdarˮ na Vodovodu, općina Novi Travnik. U toku osnovnoškolskog obrazovanja trenirao je odbojku u OK “Victoryˮ Novi Travnik. Nakon završene osnovne škole, upisuje srednju Mašinsko – tehničku školu u MSŠ “308. slavna brdska brigadaˮ u Novom Travniku i postaje golman kadeta NK “Novi Travnikˮ. U četvrtom razredu srednje škole počinje sa pisanjem svoje prve knjige “Željaˮ. Autor je mnogih pjesama, priča i dobitnik nekoliko nagrada sa literarnih takmičenja. Živi i radi u Novom Travniku.
Uz poštivanje svih epidemioloških mjera, gosti su uživali u promociji knjiga.
Recenzent romana “Želja” i jedan od promotra Nezim ef. Halilović Muderris je kazao:
“Roman Želja predstavlja prelijepu priču mladog, maštovitog i odvažnog pisca Semira Krnjića, koji iz poštovanja prema onima koji su svoje živote utkali u temelje naše Domovine, ali i prema onima koji svojim životima branili našu Domovinu, a u postdejtonskom periodu žive na marginama javnog života, želi dati svoj doprinos u afirmaciji nebrojenih ljudskih vrijednosti našeg dobrog, plemenitog, ali naivnog naroda, koji se u toku otpora oružanoj agresiji nije svetio i koji nakon stravičnog genocida ne umije kako treba ni da mrzi.
Ljubav Kemala i Lejle je bila snažna i čista i, kao mnoge druge ljubavi, poredila se sa ljubavlju Medžnuna i Lejle. Ona u vremenu moralnog posrnuća uči omladinu čistoj ljubavi, u kojoj se znaju granice našega Dina, koje se bez obzira na snagu ljubavi i čežnje jednog za drugim ne smiju prelaziti ili bolje reći tim se granicama ne smije približavati.
Priča je prepuna onih “sitnihˮ ljudskih detalja, kojim svjedoče bogati duh Bošnjaka, koji i u vlastitoj nevolji misle na druge, pa i na svoje prijetelje sa kojima je glavni junak proveo medresanske dane i iz tih dana ponio najljepše uspomene.
Ali, mi Bošnjaci i kada jedni druge preteknemo šehadetom ili smrću, ne zaboravljamo one koji su nas pretekli, svjesni da je to Allahov kader (odredba), a samo On zna mudrost toga, pa tako i junak ove priče svojoj djeci daje imena svojih prijatelja šehida, koja ga podsjećaju na njih, na njihovo prijateljstvo, ali i na njihove neostvarene želje.
Tako mi Bošnjaci lakše podnosimo smrt dragih nam insana, ne damo sjećanjima da umru, trudimo se da u ovom dunjalučkom hodu ne iznevjerimo naše šehide i gazije i nadamo se susretu sa njima i njihovom zalaganju za nas!”
